Tranzicija dece iz marginalizovanih grupa

Tranzicija dece iz marginalizovanih grupa

RAZUMEVANJE PERIODA i PROCESA TRANZICIJE PRI PRELASKU DECE IZ PRIPREMNOG PREDŠKOLSKOG PROGRAMA U OSNOVNU ŠKOLU POSEBNO ZA DECU IZ MARGINALIZOVANIH GRUPA

Rukovodeći princip je  partnerstvo zaposlenihi u ustanovama obrazovanja, roditelja, predstavnika stručnih institucija, lokalne samouprave, organizacija civilnog društva:  

  • Pozitivan pristup i zajednička orijentisanost na dete, uzajamno izlaženje u susret potrebama dece
  • Uzajamno poverenje i svest korišćenju i razvoju kompetencija
  • Otvorenost i tolerancija za različitosti 
  • Uzajamna otvorenost za učenje i uzajamna razmena svih relevantnih sadržaja
  • Direktna pomoć u rešavanju problema i zajedništvo u svim planiranim zadacima, aktivnostima i situacijama
  • Jasna raspodela uloga i odgovornosti

Na spremnost deteta za školu utiču ne samo lične karakteristike deteta, već spremnost treba posmatrati kao proces kroz koji se mogu sagledati kapaciteti porodice da podrži obrazovanje deteta, kapaciteti PU i OŠ da izađu u susret različitim potrebama dece i porodice, mogućnosti lokalne sredine da različitim servisima podrži dete, porodicu ali i PU i OŠ kako bi se omogućilo detetu da se razvija i obrazuje u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama.

Naročito je značajan proces tranzicije koji obuhvata blagovremenu i kontinuiranu podršku pre i nakon polaska u školu i utiče na lakše prilagođavanje novoj sredini i zahtevima, uspešan početak školovanja i što je najvažnije utiče na kontinuirani razvoj dobrobiti deteta.

Dobrobit za dete znači da zna i uvažava sebe, oseća se voljeno, empatično je, oseća se zdravo, ima mogućnost da se kreativno izražava, ima pozitivan odnos prema životu, uspešno je u učenju, oseća se kao član grupa i zajednica.[1] 

Deca pripadnici romske nacionalne manjine, kao i sva deca, imaju znatno veće šanse za uspeh u školi ako su od ranih uzrasta imali priliku da budu u sistemu predškolskog vaspitanja i obrazovanja, da učestvuju u kvalitenim predškolskim programima, da svoja prva iskustva, veštine i znanja stiču kroz interakciju sa vršnjacima u bezbednoj i podsticajnoj sredini. To je posebno važno za romsku decu koja često imaju problema sa prilagođavanjem u vrtiću i školi i ne govore većinski jezik.


Uslov za dobru tranzicionu praksu podrazumeva analizu stanja, stepen uključenosti i razvijenosti različitih faktora porodične, obrazovne i lokalne sredine i njihovu povezanost: zdravlje, ishranu i razvoj deteta, podršku razvoju i učenju tokom ranog detinjstva u porodičnom okruženju, obrazovanje u ranom detinjstvu, pohađanje obaveznog pripremnog predškolskog programa, spremnost za školu, upis u školu, pohađanje osnovne škole i obuhvat dece van sistema obrazovanja... Npr. uključenost romske dece u program pripremnog predškolskog vaspitanja i obrazovanja je 77% a opšte populacije 93% na uzorku koje pokriva  MICS istraživanje višestrukih pokazatelja za 2019. godinu, u MICS istraživanju višestrukih pokazatelja za 2014. godinu, procenat dece iz opšte populacije koja su u prvom razredu osnovne škole a koja su pohađala PPP u prethodnoj šk. godini je 98%, procenat romske dece u prvom razredu koja su pohađala PPP u prethodnoj šk. godini je 80%. Ovi podaci ukazuju da je potrebno analizirati razloge za smanjenje broja/procenta dece koja pohađaju PPP kao što su moguće promene/prepreke u dostupnosti ustanova obrazovanja za decu iz marginalizovanih grupa i njihove spremnosti da izađu u susret potrebama dece i njihovih porodica, neredovnost pohađanja i razloge a posebno razvoj i realizaciju kvalitetnih redovnih i različitih predškolskih programa kao i školskih programa namenjenih svakom detetu. Unapređenje kvaliteta rada pre svega treba da obuhvati podsticajnu sredinu za učenje sve dece, planiranje usmereno na dete i realizaciju aktivnosti koje su u skladu sa potrebama i mogućnostima sve dece, stručno usavršavanje zaposlenih u obrazovanju, saradnju sa roditeljima i lokalnom zajednicom.[2]Usklađenost ovih faktora  i pokazatelja mogu delovati na promene uslova koji značajno utiču na razvoj dobrobiti dece: podsticajnu sredinu, značajne odnose sa roditeljima, vršnjacima i drugima i aktivnosti deteta što je i osnova  uspešne tranzicije na svim nivoima obrazovanja.

Zakonska obaveza i dobra praksa rada obrazovnih ustanova u periodu prelaska sa preškolskog u osnovno obrazovanje podrazumevaju različite oblike saradnje i procedure koje olakšavaju prelazak sve dece, a posebno dece iz marginalizovanih grupa na sledeći nivo obrazovanja.

Adekvatno planiranje i realizacija aktivnosti tokom perioda tranzicije ublažavaju stres deteta i porodice, ali i vaspitača i učitelja. Omogućavaju svim akterima da se povežu, postepeno privikavaju na promene i jedni drugima pomognu u tom procesu. Saradnja sa roditeljima, posebno  iz osetljivih grupa,  i ostalim akterima u periodu trannzicije treba da bude deo godišnjeg procesa planiranja  i realizacije na nivou ustanova obrazovanja  u cilju razumevanja potreba dece, unapređivanja uslova za razvoj i učenje, i podršku socijalizaciji dece.

Najvažniji akteri saradnje su  PU i OŠ koje traba da budu spremne da  podržavaju kontinuitet za decu i porodicu tokom tranzicije, tako što unapređuju svoju interakciju i međusobno razumevanje, razvijaju komplementarne programe i pristupe učenju i podučavanju. O tome treba  posebno da se  dogovaraju i omoguće razmenu znanja, iskustava i primera dobre prakse kroz horizontalno učenje na nivou ustanove, grada i kroz regionalnu razmenu. Planovi  podrške pored mera koje se odnose na svu decu, sadrže i one koji odgovaraju na specifične potrebe određene grupe dece. Kada je potrebno PU i OŠ rade i plan podrške za pojedinačno dete. To konkretno znači da se radi analiza postojećih izazova, planiranje i realizacija odgovarajućih aktivnosti za njihovo ublažavanje ili prevazilaženje  kao i planiranje  potrebnih prilagođavanja uslova, načina rada, komunikacije, sadržaja kao i procenu napredovanja dece... Proces tranzicije utiče na to da li će adaptacija dece  na novu sredinu, zahteve i očekivanja biti lakša lil teža i da li će se uspostaviti osnove za dalje uspešno školovanje.

Značajnu podršku porodici, predškolskoj ustanovi i školi mogu da pruže organizacije civilnog društva, humanitarne i druge organizacije i institucije koje poznaju zajednicu i rade sa porodicama, posebno sa romskim porodicama.  Programi treba da budu koncipirani tako budu usmereni: na dete, pre svega na rani razvoj kako bi deca imala mogućnosti da rastu i razvijaju se u stimulativnoj porodičnoj sredini i okruženju, na razumevanje i uvažavanje potreba dece i porodice iz marginalizovanih grupa, na podršku porodicama za rano uključivanje u sistem predškolskog vaspitanja i obrazovanja, na zajedničko planiranje koje uključuje roditelje, ustanove obrazovanja i stručne institucije na lokalnim i nacionalnom nivou. Obuhvat porodica i dece iz osetljivih grupa i različitih okruženja  kao i rezultati sprovedenih programa treba da budu javno dostupni kao osnova za unapređenje i kreiranja novih programa koji će doprineti i uspešnosti  procesa tranzicije kroz saradnju svih aktera i buduće školovanja  sve dece. [3]

Programi koji odgovaraju na potrebe dece i porodice uz odgovarajuću podršku i uvažavanje različitosti omogućavaju veći obuhvat dece, redovnost pohađanja, konstruktivnu komunikaciju i interakciju sa vršnjacima i odraslima, podržavaju kontinuitet u obrazovanju i podstiču motivaciju za učenje i napredovanje. Roditelji iz osetljivih grupa imaju više poverenja u svoje kompetencije, primenjuju različite aktivnosti kojima se podstiče razvoj dece i primena pozitivna discipline bez kažnjavanja.

Uspešan prelazak iz predškolskog u osnovnoškolsko obrazovanje doprinosi:

Socijalno emocionalnoj dobrobiti deteta kroz:  status u vršnjačkoj zajednici i doživljaj pripadanja; lično zadovoljstvo; razvoj slike o sebi – samopouzdanje, samostalnost, dobra samoprocena, pozitivna slika o sebi; emocionalnu stabilnost i smanjenje straha; socijalizaciju-razumevanje pravila, uklapanje u kolektiv, poštovanje drugih...

Pozitivnom odnosu deteta prema učenju što će mu omogućiti kontinuirano  napredovanje  u skladu sa mogućnostima ; razvoj interesovanja za različite sadržaje, usvajanje novih znanja i veština; učestvovanje u različitim nastavnim i vannastavnim aktivnostima...

Pozitivnim efektima saradnje predstavnika svih interesnih grupa, vaspitači, nastavnici, stručni saradnici, roditelji, deca, stručne institucije, lokalna zajednica kroz usavršavanje zaposlenih u obrazovanju, zdravlju i socijalnoj zaštiti; unapređenju saradnje i klime u ustanovama; saradnji predškolske ustanove i osnovne škole; promeni ugleda ustanova u lokalnoj zajednci, zajedničko planiranje podrške, saradnju sa romskom zajednicom i organizacijama civilnog društva koje se bave obrazovanjem.

 


Procena uspešnosti tranzicije može se vršiti za pojedinačno dete, grupu dece i celu generaciju koja je pošla u školu:

  • fizičke (udaljenost ustanove od naselja);
  • finansijske (siromaštvo porodice);
  • jezičke (deca nacionalnih manjina, mešovitih brakova, porodica izbeglica i migranata, deca sa smetnjama u govoru);
  • diskriminacija (segregisane grupe/odeljenja, neprihvatanje od strane zaposlenih, vršnjaka i roditelja, nasilje);
  • velike razlike rada PU i OŠ: metode i oblici rada, NE/individualizovani pristup, pravila ponašanja, očekivanja od deteta i sl.

 

[1] Na osnovu NCCA, 2009, 2009d; Centre for Early Childhood Development & Education, 2006.

 [2] Srbija Istraživanje višestrukih pokazatelja 2019 i Srbija – romska naselja Istraživanje višestrukih pokazatelja 2019. MICS

[3] „Inicijativa za podršku razvoju i učenju romske dece ranog uzrasta u Srbiji“,  CIP –Centar za interaktivnu pedagogiju  i Obrazovno kulturna zajednica Roma „Romanipen” uz podršku Fondacije za otvoreno društvo Srbija i  Early Childhood program, Open Society Foundations, London. Realizaciju aktivnosti u predškolskim ustanovama podržalo Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja. 

Autorka:

Nina Skarep

Tekst je deo kampanje javnog zagovaranja o neophodnosti uvođenja procesa tranzicije u predškolske ustanove i osnovne škole. Nacionalna asocijacija roditelja i nastavnika Srbije, koju čine lokalni gradski klubovi otpočela je prošle godine kampanju javnog zagovaranja za olakšavanje procesa tranzicije, odnosno prelaska dece iz predškolske ustanove u prvi razred, radi stvaranja podsticajnog okruženja za svu decu i uslova za inkluzivno obrazovanje. Pospešivanje saradnje predškolskih ustanova i škola vršeno je testiranjem različitih modela tranzicije prilagođenim lokalnom kontekstu u 10 gradova i predlaganjem inovativnih rešenja za uspešnu saradnju zaposlenih u vrtićima i školama i roditelja. Ukoliko i vi želite da sprovedete proces tranzicije u vrtiću ili školi, pišite nam na narnsoffice@gmail.com i dobićete podršku naših gradskih klubova. Uključite se u kampanju koristeći heštegove #IzVrtićaUškolu#NARNSobrazovanje

https://www.unicef.org/serbia/media/16056/file/MICS%206%20Istra%C5%BEivanje%20vi%C5%A1estrukih%20pokazatelja%20za%202019.%20godinu.pdf

Istraživanje višestrukih pokazatelja 2014. i Srbija - romska naselja Istraživanje višestrukih pokazatelja  https://www.unicef.org/serbia/publikacije/istrazivanje-visestrukih-pokazatelja-2014-rezime

[3] „Inicijativa za podršku razvoju i učenju romske dece ranog uzrasta u Srbiji“,  CIP –Centar za interaktivnu pedagogiju  i Obrazovno kulturna zajednica Roma „Romanipen” uz podršku Fondacije za otvoreno društvo Srbija i  Early Childhood program, Open Society Foundations, London. Realizaciju aktivnosti u predškolskim ustanovama podržalo Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja.