Značenje i značaj pružanja podrške procesu tranzicije dece iz predškolske ustanove u osnovnu školu

Značenje i značaj pružanja podrške procesu tranzicije dece iz predškolske ustanove u osnovnu školu

Tokom predškolskog uzrasta dešavaju se najintenzivnije promene u razvoju i učenju deteta, koje su u značajnoj meri rezultat njegove interakcije sa okruženjem (Berk & Winsler, 1995; McCain & Mustard, 1999; Engle, 2007; Shonkoff & Phillips, 2000; prema: Baucal, 2012). Kvalitet uspostavljenih odnosa deteta, socijalne sredine i fizičkog okruženja utiče na detetov doživljaj sveta koji ga okružuje i predstavlja osnov za njegovo uspešno učenje i razvoj.

U periodu od predškolskog obrazovanja do osnovne škole deca mogu sticati iskustva u različitim obrazovnim okruženjima, a naročito osetljivi mogu biti periodi u kojima se deca susreću sa novim kontekstima i ovi periodi se nazivaju procesima tranzicije (Corsaro and Molinari 2006; Flum and Kaplan 2012; prema:  Hellblom-Thibblin & Marwick, 2017).

Tranzicija se dešava tokom čitavog životnog ciklusa, jer pojedinci menjaju svoje uloge u odnosu na promene u strukturama i vrstama zajednica kojima pripadaju (Rogoff 2003; prema: Dockett, 2014). Međutim, tranzicija dece u i kroz obrazovni sistem je tema naročito interesantna istraživačima u oblasti obrazovanja, jer značajno oblikuje kvalitet dečjeg razvoja i učenja. U okviru ove teme na svetskom nivou najveća pažnja posvećena je pitanjima tranzicije dece iz predškolske ustanove u osnovnu školu, što je u fokusu i ovog teksta.

Da bismo sagledali značaj podrške procesu tranzicije dece iz predškolske ustanove u osnovnu školu neophodno je prvo osvrnuti se na značenje samog pojma tranzicije, čije je definisanje uslovljeno pristupom iz koga se ona sagledava.

Dugo godina je u istraživanju ovog fenomena dominantna bila perspektiva gotovosti u okviru koje se tranzicija sagledava kao proces pripreme dece za prelazak na naredni nivo obrazovanja. U okviru ove perspektive dečiji razvoj i učenje sagledava se kroz unapred definisane razvojne faze i stadijume. Da bi dete dostiglo određeni nivo zrelosti, tj. gotovosti za uspešno pohađanje nastave, programi predškolskog vaspitanja i obrazovanja oblikuju se u pravcu pripreme za ovladavanje setom znanja i veština za koje procenjujemo da će mu u školi biti neophodne.

U okviru perspektive gotovosti često se ističu i ekonomski aspekti „ulaganja“ u kvalitetnu tranziciju. Pod ekonomskim aspektima mislimo na razumevanje da kvalitetna tranzicija doprinosi da se efekti ulaganja u kvalitetno rano obrazovanje održe što duže (Dockett, 2014). Nastupajući iz ekonomske perspektive razvija se strategija tranzicije iz predškolske ustanove u osnovnu školu zasnovana na pripremi dece za školu, uz pretpostavku da je potrebno dostići određeni nivo spremnosti (gotovosti) deteta, kako bi tranzicija bila uspešno sprovedena.

Ova perspektiva često se nalazi u međunarodnim dokumentima, kao što je OECD-ov izveštaj Starting Strong V (OECD, 2017) u kome se tranzicija definiše kao proces promene koji deca prolaze tokom prelaska iz jednog obrazovnog okruženja u drugo (Fabian, 2007; prema: OECD, 2017). U ovom dokumentu ističu se sledeći razlozi zbog kojih je potrebna kvalitetna tranzicija dece iz predškolske ustanove u osnovnu školu:

1) time se obezbeđuje da se održe pozitivni efekti pohađanja predškolskih programa;

2) kvalitetna tranzicija doprinosi pripremi dece za školu, ali i za život;

3) kvalitetna tranzicija doprinosi pravednosti u obrazovnim ishodima (OECD, 2017: 18).

Ovakav koncept, u kome je akcenat na spremnosti deteta za polazak u školu poslednjih godina sve češće se problematizuje jer je tranzicija kompleksniji proces od same pripreme deteta za polazak u školu kako smo je do sada sagledavali. Ona sa sobom nosi značajne promene u životu svakog deteta, ali i njegove porodice, jer podrazumeva promene u ulogama i identitetima koji su prethodno izgrađeni (Dockett, 2014; prema: Nikolić, Korać i Lazarević, 2020). U takvim periodima tranzicije naročito je važno obezbediti kontinuitet, tj. uskladiti odnose u različitim okruženjima i aktivnostima, povezati različite vrste iskustava, povezati novo okružnje sa životnim kontekstom i prethodnim iskustvima deteta (Službeni glasnik RS, Prosvetni glasnik, br. 16/18).

U razumevanju tranzicije kao procesa usklađivanja razičitih konteksta u kojima dete odrasta mi problematizujemo postojanje opštih očekivanja od ovog procesa (Dockett, 2014). To znači da razumemo da je umesto kategorizacije dece, posebno izražene kroz razvojne norme (Vudhed, 2012) potrebno okrenuti se sagledavanju jakih strana deteta i potrebe da se njegove specifičnosti podrže i neguju u novom okruženju.

Polazeći od razumevanja tranzicije kao potrebe za kontinuitetom i procesa usklađivanja iskustva u različitim okruženjima, u novozelandskom izveštaju o uspešnosti tranzicije iz predškolske ustanove u osnovnu školu (Education Review Office, 2015) istaknuto je da je za uspešnu tranziciju neophodno:

-       da praktičari u predškolskim ustanovama i osnovnim školama razumeju veze između nacinalnih predškolskih i školskih programa;

-       prethodna dečija interesovanja, jake strane, predznanja i dispozicije za učenje koristiti kao polaznu osnovu u kreiranju obrazovnog okruženja;

-       da nastavna praksa bude responzivna za različitosti, jer time se doprinosi građenju dečije slike o sebi kao samopouzdanom učeniku;

-       da postoji snažno partnerstvo između škole i porodice;

-       da školska praksa doprinosi građenju osećaja pripadnosti za decu i njihove porodice;

-       da praktičari iz predškolskih ustanova i osnovnih škola budu viđeni kao ravnopravni partneri sa jednako važnom ulogom u procesu tranzicije.

U ovom pristupu uspeh tranzicije ne sagledava se kroz ovladavanje setom veština i znanja koji su neophodni za uspešno pohađanje nastave, niti se njen značaj „meri“ u odnosu na doprinos ostvarivanju pozitivnih efekata ulaganja u rano obrazovanje. Kvalitet tranzicije posmatra se kroz sagledavanje načina na koji su različita obrazovna okruženja pristupila pružanju podrške deci i porodici u ovom periodu, kako bi oni gradili osećaj pripadnosti novom obrazovnom okruženju i pre nego što su formalno postali njegov deo.

U našoj praksi tranzicija je fenomen o kome se govori tek poslednjih par godina. Do nedavno smo u kontekstu prelaska deteta iz jednog okruženja u drugo govorili kao o procesu adaptacije (pri polasku deteta u vrtić) i procesu pripreme deteta za polazak u školu. U oba slučaja nastupali smo iz perspektive gotovosti, tj. zrelosti i pripreme deteta za prelazak u novo okruženje.

Donošenjem novih Osnova predškolskog programa – Godine uzleta (Službeni glasnik RS, Prosvetni glasnik, br. 16/18) trazicija se sagledava kao osetljivi period u životu svakog deteta, u kome je potrebno da deca imaju oslonac u onome što im je blisko i poznato. Takav oslonac možemo graditi ukoliko omogućimo da deca novu sredinu upoznaju sa osobom za koju su vezana i u koju imaju poverenje; da se susreću sa iskustvima koja su bliska njihovom porodičnom životu i kulturi; da su okružena poznatim predmetima; da im novi odrasli pokazuju da su ona važna i da im posvećuju individualizovanu i personalizovanu pažnju; da imaju priliku da izraze svoja osećanja i strahove i dele sa drugima svoje iskustvo porodičnog života u novoj sredini (Službeni glasnik RS, Prosvetni glasnik, br. 16/18: 19).

Ovakvim sagledavanjem procesa tranzicije otvorena su vrata za građenje novih načina povezivanja predškolske ustanove, osnovne škole i porodice, za razvijanje novih praksi pružanja podrške prelasku dece iz vrtića u školu, kao i za preispitivanjem uloga praktičara na oba nivoa obrazovanja u odnosu na njihov doprinos uspešnom povezivanju deteta sa novim okruženjem.

 

Literatura

Baucal, A. (2012). Razvoj standarda za učenje i razvoj dece ranih uzrasta U: Baucal, A. (ur.). Standardi za razvoj i učenje dece ranih uzrasta u Srbiji (9-16)Beograd: Institut za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Dockett, S. (2014): Transition to School: Normative or Relative? In B. Perry, S. Dockett, and A. Petriwskyj (Ed.) Transitions to School – International Research, Policy and Practice, International Perspectiveson Early Childhood Education and Development, Vol. 9 (pp. 187-200). Dordrecht: Springer.

Education Review Office (2015). Continuity of learning: transitions from early childhood services to schools. New Zealand: Ministry of Education. Preuzeto sa: https://www.ero.govt.nz/assets/Uploads/ERO-Continuity-of-Learning-FINAL.pdf

Hellblom-Thibblin, Т. & Marwick, H. (2017). Diversity and Pedagogies in Educational Transitions. In: Ballam, N., Perry, B. & Garpelin, A. (ed.). Pedagogies of Educational Transitions - European and Antipodean Research (15-29). Switzerland: Springer International Publishing.

Nikolić, M., Korać, I. i Lazarević, M. (2020). Ostvarivanje tranzicije u kontekstu inkluzivnog obrazovanja: perspektiva vaspitača i stručnih saradnika. Inovacije u nastavi. 2 (33), 42-55.

OECD (2017). Starting Strong V: Transitions from Early Childhood Education                            and Care to Primary EducationParis: OECD Publishing https://dx.doi.org/10.1787/9789264276253-en

Pravilnik o osnovama programa predškolskog vaspitanja i obrazovanja. Službeni glasnik RSProsvetni glasnik, br. 16/18.

Vudhed, M. (2012). Različite perspektive o ranom detinjstvu: teorija, istraživanja i politika; Dodatak: Opšti komentar br. 7 – Ostvarivanje prava deteta u ranom detinjstvu. Beograd: CIP/IPA.

 

Autorka:

Miljana Lazarević