Polazak u prvi razred - iz ugla učiteljice

Polazak u prvi razred - iz ugla učiteljice

Prelazak deteta iz predškolske ustanove (PU) u osnovnu školu (OŠ) je važan trenutak za decu, njihove roditelje, ali i za učitelje koji prihvataju novu generaciju prvaka. Svi se u tom procesu suočavamo sa novim izazovima, zato je za uspešnu tranziciju neophodna saradnja i građenje partnerskog odnosa između porodice, predškolske ustanove i škole jer je detetu potrebna pomoć i podrška svih nas.

Polaskom u školu, dete se prilagođava na novo, drugačije okruženje, usvaja nova pravila i načine ponašanja, ostvaruje više kontakata sa decom i odraslim osobama. Prelazak u školu zahteva od deteta veću samostalnost, odgovornost i snalažljivost u različitim situacijama sa kojima se susreće. Suočava se sa različitim očekivanjima od starane učitelja, drugara, ali i roditelja. Sve to stvara pritisak na dete koje je naviklo na poznato i mirno okruženje u kome se oseća sigurno i slobodno da uživa u igri i druženju sa svojim vršnjacima. 

Kako bi dete na što "bezbolniji" način prihvatilo izazove sa kojima se suočava polaskom u prvi razred, neophodno je stvoriti uslove da se dete pre polaska u školu upozna sa svim novinama koje ga očekuju. Dete treba da upozna školski prostor i svog budućeg učitelja. Vrlo je važno da dete dobije odgovore na sva pitanja i nedoumice koje ga muče i da se oslobodi svih eventualnih strepnji i strahova koje ima vezano za školu. Najbolje odgovore na sva postavljena pitanja budućim prvacima mogu dati upravo njihovi drugari, prvaci. U procesu tranzicije treba organizovati više susreta prvaka sa predškolcima u kojima će oni razmenjivati iskustva i informacije vezane za školu. Prilagođavanje novom prostoru i okruženju mnogo je lakše ako je dete u društvu sa nekim koga poznaje. Idealno bi bilo da u razredu dete ima nekog drugara iz predškolske grupe. Sprovođenje  zajedničkih aktivnosti predškolaca i prvaka bilo bi veoma značajno za organizovanje i planiranje nastavnog procesa. Period upoznavanja i prilagođavanja prvaka sa školskim životom i načinom rada trajao bi znatno kraće i učitelji bi to vreme iskoristili efikasnije i produktivnije. Uspešna tranzicija iz vrtića u školu predstavlja postepeno navikavanje i prihvatanje novih pravila i obaveza. Ne možemo od deteta očekivati da odmah prihvati nove obrasce ponašanja i usvoji nove navike. U tom procesu moramo biti strpljivi i dozvoliti detetu da, na sebi svojstven način, kroz igru, stiče nova znanja i veštine.

Polazak u školu i kod roditelja izaziva različita osećanja. Strepnja, strah i nedoumice česti su posebno kod onih roditelja kojima je polazak deteta u školu prvo iskustvo. Njima su, takođe, nepoznata očekivanja i zahtevi škole. Uglavnom ne znaju ko će biti učitelj njihovom detetu, brinu da li će dete biti prihvaćeno od strane vršnjaka, kako će odgovoriti na nove uticaje i da li će uspeti adekvatno da se snađe sa svim zahtevima koje donosi početak školovanja. Roditelji često svoje strahove prenose na decu, pa su deca uplašena, nesigurna i stidljiva. U prevazilaženju ovakvih problema veoma je značajna saradnja roditelja, škole i predškolske ustanove. Tranzicioni period trebalo bi da podrazumeva:

- upoznavanje roditelja sa obrazovno-vaspitnim zahtevima škole,

- upoznavanje sa budućim učiteljem njegovog deteta,

 - odgovore na sva pitanja i nedoumice sa kojima se roditelji susreću.

Sa druge strane, učitelju su veoma značajne informacije koje može da dobije od roditelja i vaspitača. Na taj način bi učitelj upoznao karakteristike deteta što bi značajno pomoglo u planiranju i boljoj organizaciji rada sa decom. Organizovanje zajedničkih aktivnosti škole, predškolske ustanove i roditelja unapredilo bi buduću saradnju roditelja i škole, razvilo bi međusobno poverenje i razgraničavanje uloga i odgovornosti roditelja i učitelja u jednom timu sa jednim zajedničkim ciljem, a to je dobrobit deteta. Česta komunikacija i saradnja sa školom koristi i vaspitačima u PU. Korisne informacije koje vaspitači dobiju od roditelja i škole pomaže im da na adekvatan način pripreme dete za školu.

Saradnja roditelja, škole i PU ne treba da se zasniva samo na aktivnostima koje iniciraju roditelji, vaspitači i učitelji pojedninačno. Neophodno je da u procesu tranzicije budu uključene stručne službe škole i PU. Stručne službe treba međusobno da sarađuju da iniciraju i prate tranziciju, da pomažu učiteljima, vaspitačima i roditeljima pružajući im stručnu pomoć i podršku pri realizovanju aktivnosti. Dosadašnja praksa pokazala je da aktivnosti u okviru tranzicionog perioda uglavnom iniciraju i sprovode vaspitači, u manjem broju učitelji, retko stručne službe koje uglavnom prebacuju odgovornost i očekuju da druga starana preuzme inicijativu. Rukovodioci ustanova kao i Savet roditelja mogu i treba da doprinesu svojim zalaganjem i aktivnim učešćem efikasnosti i doslednosti u realizaciji tranzicionih aktivnosti. Pozitivno iskustvo imamo u školama u kojima postoje Klubovi roditelja i nastavnika. Tako organizovani, roditelji i nastavnici/vaspitači svojim zajedničkim radom značajno unapređuju vaspitno obrazovni rad u školama i vrtićima i jedan su od glavnih pokretača i zagovarača tranzicije. Pored navedenih, najznačajnijih faktora koji utiču na vaspitanje i obrazovanje, a time i na tranziciju deteta iz PU u školu, u ceo proces treba da bude uključena i lokalna zajednica. Ona je značajan resurs koji može da bude veoma koristan u planiranju i sprovođenju tranzicionih aktivnosti, kako u tranziciji iz PU u školu, tako i u ostalim tranzicijama koje dete prolazi tokom školovanja. Tu su:

- Opštinski saveti roditelja,

- Školske uprave,

- Sportski savezi,

- Udruženja roditelja i svi ostali koji mogu da daju svoj aktivan doprinos.

Principi Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja definišu obavezu da sistem obrazovanja i vaspitanja mora da obezbedi podršku prelaska deteta, odnoso učenika u sledeći nivo obrazovanja i vaspitanja i podršku kontinuitetu u obrazovanju i vaspitanju. Da bi se tranzicija deteta iz PU u školu sprovodila adekvatno i svuda i kako ne bi ostala na nivou pojedinačnih inicijativa koje se povremeno sprovode, neophodno je postojanje protokola, jasnih tranzicionih planova koji će biti obavezujući za škole i predškolske ustanove.

Autorka:

Zilha Krlić, učiteljica

Tekst je deo kampanje javnog zagovaranja o neophodnosti uvođenja procesa tranzicije u predškolske ustanove i osnovne škole. Nacionalna asocijacija roditelja i nastavnika Srbije, koju čine lokalni gradski klubovi otpočela je prošle godine kampanju javnog zagovaranja za olakšavanje procesa tranzicije, odnosno prelaska dece iz predškolske ustanove u prvi razred, radi stvaranja podsticajnog okruženja za svu decu i uslova za inkluzivno obrazovanje. Pospešivanje saradnje predškolskih ustanova i škola vršeno je testiranjem različitih modela tranzicije prilagođenim lokalnom kontekstu u 10 gradova i predlaganjem inovativnih rešenja za uspešnu saradnju zaposlenih u vrtićima i školama i roditelja. Ukoliko i vi želite da sprovedete proces tranzicije u vrtiću ili školi, pišite nam na narnsoffice@gmail.com i dobićete podršku naših gradskih klubova. Uključite se u kampanju koristeći heštegove #IzVrtićaUškolu#NARNSobrazovanje.