Log in
Roditelji i nastavnici o nasilju u školama: Saradnjom do discipline i uspeha u školi
SharePočetak školske godine obeležile su vesti i novinski napisi o nasilju i neprimerenom ponašanju učenika prema vršnjacima, ali i nastavnicima. U više navrata čitali smo o prebijanjima i maltretiranjima u dvorištima, a mogli smo i da vidimo snimak ponižavanja nastavnika u učionici. Kako je do toga došlo, ko je i gde pogrešio?, bila su glavna pitanja u javnosti tih dana.
Da ipak sve ne ostane na izjavama zgroženosti i ocenama da je nasilje u školskim klupama samo odraz agresije i netrpeljivosti u društvu uopšte, pobrinuli su se u Novom Pazaru, gde su krajem novembra i početkom decembra prošle godine u osnovnim školama – OŠ Rastko Nemanjić, OŠ Bratstvo, OŠ Stefan Nemanja, i OŠ Meša Selimović, organizovali niz tribina o uzrocima nasilja među školskom decom.
„Svi slučajevi nasilja kojima smo svedočili od početka ove školske godine, bili su povod da Klubovi roditelja i nastavnika koji postoje u četiri osnovne škole u Novom Pazaru, organizuju tribine koje su posvećene ovom problemu,“ kaže Zilha Krlić, učiteljica OŠ Stefan Nemanja i lokalna koordinatorka Gradskog kluba roditelja i nastavnika Novi Pazar.
Učesnici na tribinama bili su roditelji, nastavnici i stručni saradnici, koji su iz svojih perspektiva govorili o razlozima koji doprinose agresivnosti kod dece. Roditelji i nastavnici dele mišljenje da mediji imaju veliki uticaj na decu i da formiraju modele ponašanja, a tu su i vršnjačke grupe koje su posebno uticajne među decom u starijim razredima.
„Tema tribina bilo je i prepoznavanje načina na koje roditelji i nastavnici mogu zajedničkim naporima doprineti stvaranju novog okruženja u kome će rasti deca i mladi, kao i kako povratiti ugled nastavničke profesije,“ objašnjava Krlić.
„Nedovoljna ili neadekvatna saradnja roditelja i škole, zatim nepostojanje jasnih granica u odgovornostima, ali i neprihvatanje odgovornosti, rizici su koji dovode do pojave nediscipline i nasilja u školi,“ kaže Krlić i dodaje da roditelji priznaju da zbog previše obaveza nemaju vremena da se posvete deci i da taj nedostatak nadomešćuju prevelikom tolerancijom i popustljivošću prema deci. Odsutnost, nedoslednost i popustljivost roditelja može se dovesti u vezu sa urušenim autoritetom roditelja, ali i nastavnika u školi. Istovremeno, velika i često nerealna očekivanja roditelja u pogledu ocena i školskog uspeha, dovode do nesuglasica sa nastavnicima.
„Nastavnici smatraju da su roditelji veći deo svojih odgovornosti preneli na školu, da su očekivanja roditelja nerealna i da je sve zastupljenija agresivna retorika roditelja u komunikaciji sa nastavnicima,“ navodi Krlić, pa dodaje da su se i jedni i drugi na tribinama složili da je pored postojećih mehanizama saradnje, potrebno raditi na jačanju saradnje škole i porodice i na druge načine.
„Klubovi roditelja i nastavnika u školama unapređuju komunikaciju i saradnju škole i porodice, a aktivnosti roditelja i nastavnika koje se zajednički iniciraju i realizuju kroz Klubove, znatno doprinose boljim rezultatima, kako u pogledu discipline, tako i u pogledu napredovanja učenika u učenju“, zaključuje Krlić.
